Miodrag Stijković
WEB 016 :: web 016 :: LESKOVAC :: LESKOVČANI
Strana 1 od 1
Miodrag Stijković
Dr. Miodrag Stojković, rođen je 5. jula 1964. u Leskovcu. Veterinarski fakultet završava 1990. godine. Na usavršavanju u Minhenu je nostrifikovao diplomu i radio na tamošnjem veterinarskom fakultetu. Doktorirao je 1996. iz oblasti embriologije i biotehnologije. U oktobru 2002. odlazi u Njukasl, gde je uspeo da dobije i u potpunosti okarakteriše novu liniju ljudskih embrionalnih matičnih ćelija. Avgusta 2004. dobija dozvolu Vlade Velike Britanije da prvi u Evropi i, uopšte, u zapadnom svetu počne s dobijanjem ljudskih embrionalnih matičnih ćelija iz tzv. kloniranih embriona. Iste godine je proglašen za jednog od 12 najperspektivnijih naučnika na svetu.
Njegovo prvo radno mesto bio je Institut za istraživanje u fabrici lekova "Zdravlje", čiji je stipendista bio.
Otišao je u Nemačku i radio dve i po godine na kožnom odeljenju Univerzitetske klinike u Hamburgu i negovao bolesnike od najlakših do najtežih.
Međutim, sve vreme je razmišljao kako da se vrati na stare puteve, da se približi Veterinarskom fakultetu. Odlučio se za Minhen jer je bio bliže kući. Tamo je upoznao svoju sadašnju suprugu Petru. Zaposlio se ponovo kao medicinski tehničar u privatnoj klinici. Jednog dana je na oglasnoj tabli Veterinarskog fakulteta ugledao oglas za doktorante za molekularnu biotehnologiju, genetiku, embriologiju. Primljen je na šestomesečni probni rad u laboratoriji. Narednih šest meseci je bio rastrzan na tri strane, rad u laboratoriji, u privatnoj bolnici, a preko vikenda je vozio pacijente kao dodatni honorarni posao. Posle šest meseci prihvatio je ponudu da bude njihov stipendista uz skromnu stipendiju. Tu, zapravo, nastaje njegov raskid s veterinom i počinje njegov naučni rad. U međuvremenu je doktorirao embriologiju, biotehnologiju i genetiku i dobio mesto naučnog saradnika na univerzitetu.
Vremenom je shvatio da Nemačka nije najbolje mesto za naučnike koji žele da se bave ljudskim i embrionalnim matičnim ćelijama i 2001. godine je prihvatio ponudu iz Njukasla. Nakon šest meseci rada na Medicinskom fakultetu tamošnjeg univerziteta uspeo je da dobije liniju embrionalnih matičnih ćelija, ono što su britanski naučnici pet godina bezuspešno pokušavali. Uradio je to jedan Srbin. Svoju nacionalnost je isticao i kasnije, kada su stigli veći uspesi i od novinara je zahtevao da to potenciraju u svojim izveštajima.
Zahvaljujući tim rezultatima, dobio je profesuru i na Medicinskom fakultetu u Njukaslu.
Usledila je bolja ponuda sa Instituta "Princ Filip" u Valensiji i onda je prešao u Španiju. Tamo je bio zamenik direktora Centra za istraživanje. Tu je kao šef ekipe od 300 naučnih saradnika uspeo da izdvoji žive matične ćelije iz mrtvog embriona, a postigao je i odlične rezultate u formiranju banke matičnih ćelija za terapiju pacijenata sa povređenom kičmenom moždinom, koji će uskoro biti publikovani.
Njegovo prvo radno mesto bio je Institut za istraživanje u fabrici lekova "Zdravlje", čiji je stipendista bio.
Otišao je u Nemačku i radio dve i po godine na kožnom odeljenju Univerzitetske klinike u Hamburgu i negovao bolesnike od najlakših do najtežih.
Međutim, sve vreme je razmišljao kako da se vrati na stare puteve, da se približi Veterinarskom fakultetu. Odlučio se za Minhen jer je bio bliže kući. Tamo je upoznao svoju sadašnju suprugu Petru. Zaposlio se ponovo kao medicinski tehničar u privatnoj klinici. Jednog dana je na oglasnoj tabli Veterinarskog fakulteta ugledao oglas za doktorante za molekularnu biotehnologiju, genetiku, embriologiju. Primljen je na šestomesečni probni rad u laboratoriji. Narednih šest meseci je bio rastrzan na tri strane, rad u laboratoriji, u privatnoj bolnici, a preko vikenda je vozio pacijente kao dodatni honorarni posao. Posle šest meseci prihvatio je ponudu da bude njihov stipendista uz skromnu stipendiju. Tu, zapravo, nastaje njegov raskid s veterinom i počinje njegov naučni rad. U međuvremenu je doktorirao embriologiju, biotehnologiju i genetiku i dobio mesto naučnog saradnika na univerzitetu.
Vremenom je shvatio da Nemačka nije najbolje mesto za naučnike koji žele da se bave ljudskim i embrionalnim matičnim ćelijama i 2001. godine je prihvatio ponudu iz Njukasla. Nakon šest meseci rada na Medicinskom fakultetu tamošnjeg univerziteta uspeo je da dobije liniju embrionalnih matičnih ćelija, ono što su britanski naučnici pet godina bezuspešno pokušavali. Uradio je to jedan Srbin. Svoju nacionalnost je isticao i kasnije, kada su stigli veći uspesi i od novinara je zahtevao da to potenciraju u svojim izveštajima.
Zahvaljujući tim rezultatima, dobio je profesuru i na Medicinskom fakultetu u Njukaslu.
Usledila je bolja ponuda sa Instituta "Princ Filip" u Valensiji i onda je prešao u Španiju. Tamo je bio zamenik direktora Centra za istraživanje. Tu je kao šef ekipe od 300 naučnih saradnika uspeo da izdvoji žive matične ćelije iz mrtvog embriona, a postigao je i odlične rezultate u formiranju banke matičnih ćelija za terapiju pacijenata sa povređenom kičmenom moždinom, koji će uskoro biti publikovani.
WEB 016 :: web 016 :: LESKOVAC :: LESKOVČANI
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|